Dec 6, 2015

Winged Ones



Krilate










Let je priroda Krilatih. Kao i atoma – cijelog jednog, pradavno zavibriranog svemira, koji i dalje neumorno titra, sićušan, nevidljiv.
Let – vječita čovjekova težnja. Krila kojima je moguće letjeti – još uvijek nedostižan čovjekov san. Još uvijek ali, iskustva slobodnog leta u snu, ekvivalentnog ptičijem letu s krilima, kod ljudi su ipak često tako živa, tako lijepa, tako stvarna iskustva. Pomalo neobično, jer osjetila nam nikada nisu takav let doživjela, ne vuku korijen iz materijalne stvarnosti ta iskustva – nitko od nas nije letio poput ptica. Osim ako takav let nije stvaran, uistinu stvaran, na nekoj drugoj razini postojanja, na nekoj razini koju smo sačuvali u dubokim slojevima našeg pamćenja.
Iako, s druge strane, mi letimo cijelo vrijeme i bez krila, čak i u ovoj našoj, materijom i silom teže uvjetovanoj razini stvarnosti – od atoma smo sastavljeni, čija je priroda let. Elektroni oblijeću veliki prostor vjerojatnosti oko jezgri, slično orbitiranju satelita oko planeta, planeta oko zvijezda, svih nebeskih tijela oko središta galaksija, dok i one same nekamo lete. Letimo stalno i uvijek, ali ne osjećamo taj let, jednako kao što nismo u stanju vidjeti svojim očima mikro-sastojke vlastite građe niti ogromno prostranstvo neba iznad naših glava, već tek jedan njegov djelić, tek jednu naznaku i slutnju dubine.

     Od manje vidljivih, finijih paučinastih niti, od podebljanijih i težih poteza, pa sve do istaknutih kontura guste tinte, pred bjelinom je zidova prostorna kaligrafija Krilatih. Kaligrafija, krvotok, snoplje živaca kroz koje se treba probiti, mreża neurona sa svojim vezama, svijest i podsvijest u svom grananju, krošnje drveća, korijenje, struktura lista, latice, krilca kukca.
Svjetlost - njezin spektar, jakost i usmjerenje - preobražava Krilate od pozitiva do negativa, od kostura do aure. Svjetlost uzrokuje i pojave boja vidljive u detaljima i nastale uslijed njenog loma na željezu. Direktno osvjetljene snažnim snopom svjetlosti ili u tamnom okružju, Krilate mogu poprimiti eteričan izgled – tada ili reflektiraju svjetlost jakim isijavanjem ili se jedva ocrtavaju.
U izmjeni svjetlina i zatamnjenja, u izmjeni punina i praznina, međuprostora nastalih ritmičnim ispresijecanjem spiralnih linija, Krilate nisu ništa više od priviđenja, jedva naziruća zbivanja ili to mogu svakog trena postati. Kao da nisu od željeza.
Matrijalnost Krilatih – gdje počinje, a gdje završava, gdje je prijelaz ili granica sa svijetom ideja i duha, krilatim, bestežinskim svijetom – nije jasno.

Krilate evociraju znanja o raznorodnosti priroda unutar jednog te istog bića jer pojavnost Krilatih mnogostruko je promjenjiva kretanjem i mijenjanjem očišta, pa zato mogu imati i beskonačan broj svojih uprizorenja.
Kao žive, pomične pozadine, bjelinu zidova zamjenjuju ljudi i njihovo kretanje prostorom pa tada zajedno sa Krilatima stvaraju strukture njihovih formi. Dinamiku volumena, njihovo razlistavanje, ispreplitanje, uvijanje, skupljanje i širenje, nastanjuju boje i pokreti, lica i tijela. Ulaze jedni u druge.
Šetaju iz svijeta u svijet, iz tijela u tijelo kao u drevnim mitovima o selidbama duša.
U tom međuodnosu prožimanja, cjelina prostornog crteža uvijek je nova. Propusna cjelina, jednakovrijedno je određuju punina kao i praznina, unutarnje kao i  vanjsko, svjetlo kao i tamno, mirovanje kao i pokret, poput propusnosti sna i jave, uzemljenosti i leta, zamišljenog i ostvarenog.

Krilate nastavljaju višetisućljetnu tradiciju istraživanja i izražavanja univerzalnih ljudskih preokupacija i težnji, misli i osjećaja, instinkta i poriva, u povijesti zabilježenih kroz mitove i legende, filozofije i religije, ritule i običaje, književnost i umjetnost. Krilate su arhetipovi i nasljeđe predaka jer krilata čovjekolika bića i pojave, duhovi i božanstva, bogovi i boginje, sirene i anđeli, vile i vilenjaci, demoni i đavoli, pričaju svoje priče i pronose svoju simboliku kroz sve kulture, dio su velikoga blaga svjetske baštine. Krilata stvorenja defiliraju kroz povijest, od utjelovljene svjetlosti/ljubavi kao što je Eros, kreacije/oživotvorenja kao što je Izida velika čarobnica,  pa do najmračnijih i najdublje zakopanih ljudskih nagnuća destrukcije, personificiranih u Tanatosu, Gorgonama ili Luciferu na primjer. Tu su i krilate ambivalentne ili sive zone poput Morfeja, boga snova promjenjivog obličja ili Erinije, božice osvete i prokletstva ali i pravde.
Sve te raznorodne i suprotstavljene boje i vrijednosti karaktera susrećemo i u našem svakodnevnom životu, vrlo često i objedinjene unutar jednog te istog bića, a katkad nas i pogled u ogledalo ostavlja zatečenima.

Let je priroda Krilatih, ali let je i kozmički zakon i kao takav utisnut je u nas primordijalno. Let u snu možda je ta tajna i skriveni razlog prisutnosti Krilatih kroz dugu povijest kao i ove moje danas.
Snovi u kojima slobodno letim bili su izvor i ishodište, okidač i pokretač i misterij, ona vrsta unutarnjeg iskustva koje se pretače i širi daleko i duboko u svijet jave nadahnjujući ga i oplemenjujući. Let u snu potaknuo je promatranje i prepoznavanje veza i spona neuvjetovanih vremenom i prostorom i živi je primjer propusnosti svjetova.
Pomalo arhaično rečeno - priča o Krilatima, letu i snovima, priča je o buđenju duše.

Rezonanca unutarnje istine o stvarima - od elektrona do galaksija, letimo uvijek i stalno.

Tatjana Bezjak






































































































































































No comments:

Post a Comment